Kako se vrši benchmarking analiza za potrebe transfernih cena?

Šta je benchmarking analiza?

Sastavni deo najvećeg broja izveštaja o transfernim cenama je benchmarking analiza. Cilj analize je utvrđivanje nezavisnih kompanija koje stupaju u transakcije slične kontrolisanoj transakciji koju analiziramo u izveštaju. Potom se najčešće računaju profitne marže uporedivih kompanija i porede sa profitnom maržom obveznika u transakciji sa povezanim licem. Reč je o transakcijama koje se testiraju primenom metoda preprodajne cene, cene koštanja ili transakcione neto marže. Ukoliko se na primer benchmarking analiza vrši za finansijske transakcije (poput kredita) ili transakcije korišćenja brenda (royalty fee), moguća je primena metoda uporedive cene.

Na prvi pogled deluje da je benchmarking analiza rutinska aktivnost. Međutim, reč je o jednom od ključnih delova izveštaja o transfernim cenama. U nastavku teksta dajemo detaljno objašnjenje postupka vršenja benchmark analize.

Prethodno pomenuti postupak sadrži sledeće aktivnosti:

  • Funkcionalna analiza
  • Analiza uporedivosti
  • Odabir baze podataka
  • Formiranje uzorka potencijalno uporedivih kompanija
  • Pretraga uzorka potencijalno uporedivih kompanija
Funkcionalna analiza – karakteristike testirane transakcije

Pre svega je neophodno da identifikujemo transakciju sa povezanim licem:

  • Sa kojim povezanim licem se izvršila transakcija? Kod komplikovanijih vlasničkih struktura često se ’’propusti’’ indirektna kapitalna povezanost, pa se transakcija uopšte ni ne uključi u izveštaj. Takođe, društva koja imaju transakcije sa licima iz poreskih rajeva, odnosno jurisdikcija sa preferencijalnim poreskim sistemom, su obveznici transfernih cena, iako toga u praksi većina nije svesna
  • Koliki je iznos transakcije? Neophodno je utvrditi vrednost potraživanja/obaveze obveznika u odnosu sa povezanim licem, a onda iznos prihoda/rashoda koji je uticao na poresku osnovicu
  • Šta je predmet transakcije? Iako ovo pitanje deluje jednostavno, potrebno je razumeti delatnost obveznika i način formiranja cene u transakciji

Nakon identifikacije, sledi funkcionalna analiza, koja za cilj ima nalaženje odgovora na sledeća pitanja:

  • ’’Koje aktivnosti preduzima obveznik, a koje povezano lice?’’ (analiza tržišta, aktivnosti marketinga, skladištenje, transport itd.)
  • ’’Koja sredstva angažuje obveznik, a šta angažuje povezano lice?’’ (računarska i kancelarijska oprema, proizvodna oprema, zalihe, zaposleni, licence, brend, tržišna reputacija itd.)
  • ’’Kako su obveznik i povezano lice raspodelili rizike?’’ (kreditni rizik, devizni rizik, rizik zastarelosti zaliha itd.)

Što obveznik više preduzima aktivnosti, više angažuje značajna sredstva, više preuzima značajne rizike, to njemu pripada viši profit po nezavisnim tržišnim uslovima, odnosno u skladu sa načelom ’’van dohvata ruke’’.

Prilikom funkcionalne analize nije dovoljno se voditi samo ugovorom između obveznika i povezanog lica, već je neophodno steći uvid u ekonomsku suštinu transakcije. Na primer, time što je kreditni rizik ugovorom prenet na kupca, ne znači da se to dešava u stvarnosti ukoliko prodavac ne naplaćuje avans, već robu prodaje na odloženo.

Vrlo je važno razumeti mesto kontrolisane transakcije u lancu vrednosti grupacije, o čemu je već bilo reči na našem blogu.

Analiza uporedivosti – šta su uporedive transakcije?

Nakon što smo putem funkcionalne analize utvrdili osnovne karakteristike testirane transakcije, sledi analiza uporedivosti. Ova analiza za cilj ima da utvrdi transakcije između nepovezanih lica koje su uporedive sa testiranom transakcijom u pogledu:

  • Predmeta transakcije (proizvoda ili usluge koji su predmet razmene), odnosno predmetne uporedivosti
  • Preuzetih aktivnosti, angažovanih sredstava i preuzetih rizika (funkcionalne uporedivosti)
  • Ugovornih uslova
  • Tržišnih uslova
  • Poslovnih strategija učesnika u transakciji

U skladu sa domaćom regulativom, interna uporedivost ima prednost nad eksternom uporedivošću. To znači da je pre benchmarking analize neophodno utvrditi da li postoje uporedive transakcije u koje stupa obveznik sa nepovezanim licima. Ukoliko je odgovor na prethodno pitanje negativan, prelazimo na eksternu uporedivost.

Pre otpočinjanja benchmarking analize, potrebno je utvrditi prototip uporedive kompanije. Dakle, treba naći nezavisnu kompaniju koja u okviru svog redovnog poslovanja stupa u uporedive transakcije. Jedna od najčešćih grešaka kod benchmarking analiza je ta što se za uporedive kompanije biraju one sa šifrom delatnosti obveznika. Međutim, to nije uvek ispravno: ukoliko se obveznik bavi veleprodajom računarske opreme, a povezanom licu pruža usluge računovodstva, cilj benchmarking analize je identifikovanje računovodstvenih kuća, a ne veleprodavaca računara.

Odabir baze podataka

Domaća regulativa daje prednost uporedivim kompanijama iz Srbije. Ukoliko se na tržištu Srbije ne može pronaći dovoljan broj uporedivih kompanija (minimum je pet, kako bi se mogao obračunati interkvartilni raspon njihovih profitnih marži), širi se geografski region pretrage. U zavisnosti od mogućnosti identifikovanja uporedivih kompanija iz Srbije, mogu se koristiti domaće baze podataka (sa društvima iz Srbije) i međunarodne baze podataka, kao što su Amadeus, Royalty Stat, Thomson Reuters itd. Na ovom mestu ukazujemo na još jednu grešku obveznika: smatraju da su poznate inostrane baze podataka bolje od domaćih, ali to važi samo u slučaju da ne možemo pronaći uporedive kompanije iz naše zemlje.

Formiranje uzorka potencijalno uporedivih kompanija

Svaka baza podataka, domaća ili međunarodna, omogućava formiranje uzorka potencijalno uporedivih kompanija, koristeći kriterijume poput:

  • Vlasničke strukture i kriterijuma nezavisnosti: neophodno je iz pretrage eliminisati kompanije koje imaju povezana lica
  • Godine osnivanja: izbaciti start-up kompanije, jer one su suočene sa značajnim ulaganjima pokretanja biznisa
  • Zemlje poslovanja: pored naše zemlje eventualno uključiti zemlje u kojima su slični tržišni uslovi
  • Šifre delatnosti: odabrati onu šifru delatnosti u skladu sa prirodom testirane transakcije
  • Ostvarenog prometa: izuzeti male kompanije iz uzorka

Prema našem iskustvu, optimalan broj potencijalno uporedivih kompanija u najvećem broju slučajeva je oko 100. Manji uzorak dovodi do opasnosti nenalaženja dovoljnog broja kompanija, a veći uzorak uzima često dragoceno vreme bez potrebe.

Pretraga uzorka potencijalno uporedivih kompanija

Nakon što smo formirali uzorak, vršimo njegovu kvalitativnu pretragu. Pretragom veb-sajtova i ostalih javno dostupnih informacija utvrđujemo da li su kompanije nezavisne i da li stupaju u transakcije slične testiranoj.

Prilikom ispitivanja potencijalno uporedivih društava, nije dovoljno samo analizirati njihovu delatnost, već je neophodno analizom veb-sajta, finansijskih izveštaja i ostalih javno dostupnih informacija steći sliku o njihovoj funkcionalnoj uporedivosti:

  • Koliki je stepen angažovanja stalne imovine?
  • Da li angažuju značajan neto obrtni kapital?
  • Da li su izloženi sličnim tržišnim uslovima kao obveznik (sličan nivo specijalizovanosti proizvoda/usluge, sličan ciljni tržišni segment, slično tržište plasmana proizvoda/usluge)?

Nakon što smo ustanovili konačnu listu uporedivih društava, obračunavamo njihove ponderisane profitne marže za period od tri do pet godina. Sračunate marže rangiramo i računamo interkvartilni raspon. Značajno odstupanje između vrednosti trećeg i prvog kvartila (na primer, preko 15% – 20%) mogu ukazivati na nisku pouzdanost uporedivih kompanija, kao i da postoje značajne razlike među njima u pogledu preuzetih aktivnosti i rizika i angažovanih sredstava.

Domaći obveznici koji su članovi multinacionalnih grupa često u svoje izveštaje stavljaju benchmarking analize pripremljene od strane konsultanta iz centrale. Prema našem iskustvu, ovo rešenje najčešće ne daje dobre rezultate, jer analize nisu usklađene sa domaćim Pravilnikom o transfernim cenama. U svakom slučaju, preporučujemo angažovanje lokalnih konsultanata prilikom izrade analiza.

Završna zapažanja

Prema domaćoj regulativi, benchmarking analiza je obavezna prilikom izrade izveštaja o transfernim cenama za svaku godinu. To znači da je svake godine potrebno ponavljati prethodno opisani postupak, formirati novi uzorak sa ažuriranim finansijskim informacijama.
WTS Srbija je izgradila tržišnu poziciju kao jedna od vodećih kompanija iz oblasti transfernih cena. Ukoliko su Vam potrebne usluge izrade izveštaja o transfernim cenama i pripreme benchmarking analiza, možete se obratiti našem konsultantskom timu.

Kako se vrši benchmarking analiza za potrebe transfernih cena?