Rad od kuće – poreski tretman izdataka

Rad od kuće i ugovor o radu

Za ocenu poreskog efekta rada od kuće u smislu izdataka koji se odnose na zaposlene, potrebno je analizirati aspekte tri zakona: Zakona o Radu, Zakona o porezu na dohodak građana i Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje.

Najpre je potrebno razumeti kako je regulisan rad od kuće. Prema članu 42. Zakona o radu,  radni odnos može da se zasnuje za obavljanje poslova van prostorija poslodavca. Radni odnos za obavljanje poslova van prostorija poslodavca obuhvata rad na daljinu i rad od kuće. Ugovor o radu koji se zaključuje za obavljanje poslova van prostorija poslodavca, pored opštih odredaba iz člana 33. ovog zakona, sadrži i:

  1. trajanje radnog vremena prema normativima rada;
  2. način vršenja nadzora nad radom i kvalitetom obavljanja poslova zaposlenog;
  3. sredstva za rad za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan da nabavi, instalira i održava;
  4. korišćenje i upotrebu sredstava za rad zaposlenog i naknadu troškova za njihovu upotrebu;
  5. naknadu drugih troškova rada i način njihovog utvrđivanja;
  6. druga prava i obaveze.

Pre bilo kakve analize, napominjemo da ugovorom o radu kojim se zasniva radni odnos za obavljanje poslova van prostorija poslodavca, odnosno kod kuće, treba jasno i nedvosmisleno da se urede odnosi između poslodavca i zaposlenog. Pre svega, način utvrđivanja visine naknada troškova za upotrebu sredstava za rad i drugih troškova, s obzirom na mogućnost njihovog istovremenog korišćenje i u službene i u privatne svrhe

Pored toga, potrebno je u Pravilniku o radu, definisati opšte uslove za rad od kuće, način isplate naknada troškova zaposlenima, kako se naknade prizanju i obračunavaju, šta je potrebno dostaviti od dokaza u vezi sa troškovima da bi se oni mogli refundirati i slično.

Da li se naknade troškova za rad od kuće smatraju zaradom?

Prema članu 104 Zakona o radu, zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu, koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu.

Prema članu 105 Zakona o radu zarada iz člana 104. stav 1. ovog zakona sastoji se od zarade za obavljeni rad i vremena provedenog na radu, zarade po osnovu doprinosa zaposlenog poslovnom uspehu poslodavca (nagrade, bonusi i sl.) i drugih primanja po osnovu radnog odnosa, u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu.

Pod zaradom u smislu stava 1 ovog člana smatraju se sva primanja iz radnog odnosa, osim primanja iz člana 14, člana 42. stav 3. tač. 4) i 5), člana 118. tač. 1-4), člana 119, člana 120. tačka 1) i člana 158. ovog zakona.

Ako se osvrnemo na Zakon o porezu na dohodak građana, prema članu 18 Zakona o porezu na dohodak, ne plaća se porez na zarade na primanja zaposlenog od poslodavca po osnovu:

  1. naknade dokumentovanih troškova prevoza za dolazak i odlazak sa rada – do visine cene mesečne prevozne karte u javnom saobraćaju, odnosno do visine stvarnih troškova prevoza, a najviše do 3.988 dinara mesečno;
  2. dnevnice za službeno putovanje u zemlji – do 2.394 dinara po osnovu cele dnevnice, odnosno do pripadajućeg iznosa za polovinu dnevnice, utvrđene na način i u skladu sa propisima nadležnog državnog organa;
  3. dnevnice za službeno putovanje u inostranstvo – do iznosa propisanog od strane nadležnog državnog organa, a najviše do 50 evra dnevno, utvrđene na način i u skladu sa uslovima propisanim od strane nadležnog državnog organa;
  4. naknade troškova smeštaja na službenom putovanju, prema priloženom računu;
  5. naknade prevoza na službenom putovanju, prema priloženim računima prevoznika u javnom saobraćaju, a kada je, saglasno zakonu, drugim propisima, odnosno aktima odobreno korišćenje sopstvenog automobila za službeno putovanje ili u druge službene svrhe – do iznosa 30% cene po osnovnoj jedinici mere pogonskog goriva pomnoženog s brojem jedinica mere pogonskog goriva koje je potrošeno, a najviše do 6.980 dinara mesečno;
  6. dnevne naknade koju ostvaruju pripadnici Vojske Srbije u vezi sa vršenjem službe, saglasno propisima koji uređuju Vojsku Srbije;
  7. solidarne pomoći za slučaj bolesti, zdravstvene rehabilitacije ili invalidnosti zaposlenog ili člana njegove porodice – do 39.881 dinara;
  8. poklona deci zaposlenih, starosti do 15 godina, povodom Nove godine i Božića – do 9.970 dinara godišnje po jednom detetu;
  9. jubilarne nagrade zaposlenima, u skladu sa zakonom koji uređuje rad – do 19.939 dinara godišnje;
  10. pomoći u slučaju smrti člana porodice zaposlenog – do 69.789 dinara;
  11. novčane pomoći koja služi za lečenje zaposlenog u zemlji ili inostranstvu, u visini stvarnih troškova lečenja, dokumentovano računima zdravstvene ustanove koja je lečenje izvršila, kao i dokumentovani troškovi prevoza i smeštaja za potrebe lečenja tog lica;
  12. sopstvenih akcija, opcija na sopstvene akcije ili sopstvenih udela poslodavca ili akcija, opcija na akcije ili udela sa poslodavcem povezanog lica (u daljem tekstu: sopstvene akcije) koje zaposleni stekne bez naknade ili po povlašćenoj ceni od poslodavca;
  13. solidarne pomoći za slučaj rođenja deteta do visine prosečne zarade isplaćene u Republici prema poslednjem objavljenom podatku republičkog organa nadležnog za poslove statistike, po novorođenom detetu.

Primanja zaposlenog po osnovu naknade troškova iz člana 42. stav 3. tač. 4) i 5) Zakona o radu, nemaju karakter zarade u skladu sa odredbama Zakona o radu. Ova primanja ni ne ulaze u osnovicu za obračun doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, u skladu sa članom 13. stav 1. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranjeTo znači i da prilikom isplate po navedenom osnovu, ne postoji obaveza da se obračunaju i plate doprinosi za obavezno socijalno osiguranje.

Obaveza obračuna poreza na dohodak?

Naše stanovište je da na ove naknade ne bi trebalo plaćati ni porez na dohodak građana jer su ti troškovi nastali u svrhu poslovanja i predstavljaju poslovni rashod za poslodavca. Sa aspekta zaposlenog, ova primanja ne bi trebalo da predstavljaju prihod jer je reč o naknadi troškova.  Naime, s obzirom da se primanja iz člana 42. stav 3. tač. 4) i 5) ne smataju zaradom u skladu sa članom 105. Zakona o radu, ne bi trebalo plaćati porez, bez obzira što navedena primanja nisu navedena u članu 18 Zakona o porezu na dohodak.

Mišljenje Ministarstva finansija, br. 413-00-226/2012-04 od 12.11.2013. godine:

“Primanja koja po osnovu naknade za korišćenje i upotrebu sredstava za rad – sopstvena sredstva zaposlenog, kao i po osnovu naknade drugih troškova rada, ostvari zaposleni od poslodavca sa kojim je zasnovao radni odnos za obavljanje poslova van prostorija poslodavca, odnosno kod kuće, u skladu sa zakonom kojim se uređuje rad, podležu oporezivanju porezom na dohodak građana na zaradu, s obzirom na to da se prema odredbi člana 14. stav 1. Zakona o porezu na dohodak građana pokrivanje rashoda obveznika (zaposlenog) novčanom nadoknadom ili neposrednim plaćanjem smatra zaradom, a da članom 18. Zakona, kojim su uređena poreska oslobođenja po osnovu zarade, nije propisano da se na primanja zaposlenog po osnovu predmetnih naknada ne plaća porez na zarade.”

Koje se naknade obično refundiraju?

U praksi za rad od kuće uobičajeno je da postoje dve vrste izdataka: izdaci za opremu (poput stolice, stola, štampača, telefonskog aparata  i slično) i izdaci za pokrivanje tekućih rashoda interneta, telefona, struje i slično, a koje zaposleni svakako plaća.

Dakle, može se platiti zaposlenom naknada troškova za korišćenje osnovnog sredstva i ta naknada je oporeziva 10%, ako obveznik postupa u skladu sa mišljenjem Ministarstva finanisija.

Međutim, naše mišljenje je da se pod naknadom troškova ne može smatrati refundacija iznosa za kupovinu osnovnog sredstva, već samo naknada za upotrebu, kako je to naglašeno u članu 42. stav 3. tač. 4). Zakona o radu. Naknada za korićenje bi trebalo biti refundirana zaposlenom na mesečnom nivou, i to u iznosu koji je jednak mesečnom iznosu ukupne amortizacije osnovnog sredstva.

Na primer: ako je osnovno sredstvo 36,000 dinara, a procenjeni vek trajanja je 3 godine, to bi značilo da bi zaposlenom trebalo refundirati 1000 dinara mesečno.

Što se tiče drugih izdataka, potrebno internim aktima jasno odrediti kako se obračunva iznos koji bi trebalo refundirati, od čega on zavisi i šta zaposleni prilaže od dokaza u vezi sa nastalim troškovima.

Za sve nedoumice i pitanja, možete se obratiti našem timu.

Rad od kuće – poreski tretman izdataka